Prvi objekt promatranja bio je Jupiter, najveći planet Sunčevog sustava koji je s udaljenosti 790 milijuna kilometara sjajem dominirao jugozapadnim obzorom. Promatrana su tri od četiri velika Jupiterova satelita - Ganimed, Europa i Io, dok se Kalisto nalazio iza ovalnog lika plinovitog planeta prošaranog paralelnim i širokim vrpcama oblaka.

Zatim su sjaj i rumenilo Marsa na jugoistoku privukli poglede radoznalaca i teleskopi su usmjereni prema "crvenom" planetu, čestoj temi ZF romana i filmova. Od 2005. godine Mars nije bio bliže Zemlji, a s udaljenosti od "samo" 75 milijuna kilometara mogu se uočiti velike reljefne formacije i polarna kapa.

U 21:48 promatranje planeta nakratko je prekinuto zbog preleta Međunardone  svemirske postaje, koja na visini od 405km 16 puta u jednom danu obiđe Zemlju brzinom od 27600 km/h. Modularnom gradnjom od 1998. svemirska postaja dosegla je masu 420 tona, a u tijeku je Ekspedicija 47. sa šest astronauta.

"Šećer na kraju" bio je pogled teleskopima na planet Saturn. Divovski plinoviti planet s prstenom darivao je ljepotu s udaljenosti 1350 milijuna kilometara, što je trenutno 18 puta dalje od Marsa i gotovo dvostruko dalje od Jupitera. Uočen je i Titan, najveći Saturnov satelit, koji poput našeg planeta ima gustu atmosferu dušika, a na temperaturi -180C na njegovoj površini su rijeke, jezera i mora  ugljikovodika metana i etana, što su otkrile sonde Cassini i Huygens.

Učenje ispod zvjezdanog neba potaklo je učenike da postave mnogo zanimljivih pitanja na koja su dobili odgovore, a kad su otišli na spavanje, promatranje teleskopom nastavili su odrasli Virovitičani.

Tekst: Zlatko Kovačević
Fotografije: Luka Moslavac