Svako je dijete za roditelje osoba i dar. Prema tome, od prvog trena svog postojanja, to biće zahtijeva u svojoj cjelokupnosti bezuvjetno poštovanje i ljubav koje dugujemo ljudskom biću – čovjeku.

Svakog čovjeka vrednujemo kao osobu i volimo takvoga kakav jest - bez obzira na njegovo fizičko ili mentalno zdravstveno stanje i bez obzira na njegove osobine. Kada je ljubav roditelja glavna pokretačka snaga koja podržava i usmjeruje čitav odgojni napor, tada obogaćuje djecu blagošću i dobrotom, a te se vrednote onda prelijevaju na njihovu okolinu.

Jedno od značajnih otkrića moderne psihijatrijske znanosti jest da ljubav zaštićuje i obnavlja um pa tako i engleski psiholog Vickers navodi da ljubiti predstavlja čovjekovu životnu potrebu. Svaki čovjek mora odabrati put ostvarenja u svojoj čovječnosti ili se odlučuje za život bez smisla i ispunjenja te se tako u svoj ljudskosti degradira. Ljubav je otvaranje, raspoloživost, davanje drugome i za drugoga. Svaki egoizam, kojim se čovjek opredjeljuje za svoje uskogrudne interese, krnji i onesposobljuje čovjeka u najdubljim segmentima njegova bitka.