Kruh je simbol hrane, ali i simbol pređenog životnog puta jer bez njega je teško zamisliti normalne ljudske korake. Čovjek je isprva jeo žitarice onako, kako ih je ubrao svježe u prirodi. No, uskoro je otkrio da su suha zrna bolja ako ih umače u vodu i kvasi, a doskora je pronašao i žrvanj kojim ih je počeo mljeti. S prijelazom na zemljoradnički način života usavršava se i način priređivanja hrane: od brašna se pravi varena kaša, komadi tijesta žare se na pepelu ili između dva usijana kamena. To bismo mogli nazvati prvim kruhom.

Egipćani su veće količine tijesto mijesili nogama, a rimski pekari upotrebljavali su za miješanje kruha posebne drvene sprave. U 19. stoljeću stvaraju se strojevi-mješalice i otada se proizvodnja kruha sve više mehanizira.